IMG 8763


BISKUPSKI 
ORDINARIJAT

Trg Sv. Trojstva 18,
34000 Požega

tel. 034/290 300

fax. 034/274 295

e-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

katedrala

 

KATEDRALA

SV. TEREZIJE AVILSKE

 

SLIKE KATEDRALE

 

 Virtualno razgledavanje Katedrale

VIRTUALNO RAZGLEDAVANJE KATEDRALE

Razorena crkva u Voćinu

 

RAZORENI CRKVENI OBJEKTI U DOMOVINSKOM RATU NA TLU POŽEŠKE BISKUPIJE

LECTIODIVINA

LECTIO DIVINA

Molitva

DUHOVNI KUTAK

Euharistija – Otajstvo milosrđa

»Kada Crkva slavi Euharistiju, spomen-čin smrti i uskrsnuća svoga Gospodina, ovaj je središnji događaj spasenja stvarno prisutan te se 'vrši djelo našega otkupljenja'. Ova je žrtva toliko odlučujuća za spasenje ljudskog roda da ju je Isus Krist izvršio te se je vratio Ocu tek nakon što nam je ostavio sredstvo po kojem ćemo u tome sudjelovati, kao kad bismo bili prisutni. Tako svaki vjernik može na njoj sudjelovati te iz nje trajno crpiti plodove. To je vjera od koje su stoljećima živjeli naraštaji kršćana. Tu je vjeru Crkveno učiteljstvo neprestano isticalo, u radosnoj zahvalnosti za neprocjenjiv dar. Želim još jednom podsjetiti na ovu istinu stavljajući se zajedno s vama, predraga moja braćo i sestre, u stav klanjanja pred ovim Otajstvom: velikim Otajstvom, Otajstvom milosrđa. Što je Isus više mogao učiniti za nas? Uistinu, u Euharistiji nam pokazuje ljubav koja ide 'do kraja' (usp. Iv 13,1), ljubav koja ne poznaje mjere.« (papa Ivan Pavo II., enciklika Ecclesia de Eucharistia, br. 11)

Kultura opraštanja

»Milosrđe je sam temelj na kojem počiva život Crkve. Cjelokupno njezino pastoralno djelovanje moralo bi biti obavijeno nježnošću koju pokazuje prema vjernicima; ništa u njezinu naviještanju i njezinu svjedočenju svijetgu ne bi smjelo biti lišeno milosrđa. Sama se vjerodostojnost Crkve očituje u tome kako ona pokazuje milosrdnu i suosjećajnu ljubav. Crkva 'osjeća neiscrpnu želju da pruži milosrđe' (apostolska pobudnica Radost evanđelja, br. 24). Možda smo odavno zaboravili pokazivati i živjeti put milosrđa. Zbog napasti, s jedne strane, da uvijek i isključivo težimo za pravednošću, zaboravilo se da je to tek prvi, premda nužan i prijeko potreban korak. Ali Crkva treba ići dalje od toga, da bi postigla viši i važniji cilj. S druge strane, žalosno je vidjeti kako se iskustvo opraštanja u našoj kulturi sve rjeđe susreće. U nekim slučajevima čak se čini i da je sama ta riječ izišla iz uporabe. No, bez svjedočenja opraštanja život postaje neplodnim i jalovim, kao da se živi u nekoj neplodnoj pustinji. Došlo je vrijeme da Crkva ponovno preuzme na sebe zadaću da s radošću poziva na opraštanje. Vrijeme je da se vratimo na bitno i da preuzmemo na sebe teret slabosti i teškoćâ svoje braće i sestara. Opraštanje je snaga koja nas iznova budi na novi život i ulijeva nam hrabrost da u budućnost gledamo s nadom.« (Papa Franjo, bula Lice milosrđa, br. 10)

Iz Homilije na početku pontifikata sv. Ivana Pavla II., pape

Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu!

Petar je došao u Rim! Što ga je vodilo i dovelo u taj grad, srce rimskog carstva, ako ne poslušnost nadahnuću primljenu od Gospodina? Možda taj galilejski ribar nije kanio doći do tamo. Možda je radije želio ostati ondje, na obalama Genezaretskog jezera sa svojim barkama, svojim mrežama. Ali, vođen Gospodinom, poslušan njegovim nadahnućima, stigao je onamo.

Po jednoj staroj tradiciji, za vrijeme Neronova progona, Petar je naumio napustiti Rim. Ali Gospodin je intervenirao: Došao mu je ususret. Petar mu se obratio pitajući: «Quo vadis Domine? («Kamo ćeš, Gospodine?). I Gospodin mu odmah odgovori: «Idem u Rim da me po drugi puta razapnu». Petar se vratio u Rim i ostao ondje sve do svoga raspeća.

Naše nas doba poziva, potiče, obvezuje gledati Gospodina i uroniti u ponizno i pobožno razmatranje misterija vrhovne vlasti samoga Krista. Onaj koji je rođen od Marije Djevice, tesarov Sin – kako se smatralo –, Sin Boga Živoga, kako je ispovjedio Petar, došao je da bi od nas načinio «svećeničko kraljevstvo».

Drugi Vatikanski sabor podsjetio nas je na misterij ove vlasti i na činjenicu da poslanje Krista – Svećenika, Proroka-Učitelja, Kralja – nastavlja živjeti u Crkvi. Svi, sav Božji narod ima udjela na tom trostrukom poslanju. Možda se u prošlosti stavljalo papi na glavu trokraljevstvo, onu trostruku krunu, da bi se po tom simbolu izrazilo da sav hijerarhijski poredak Kristove Crkve, sva njezina «sveta vlast», vršena u njoj, nije drugo do li služenje, služenje koje ima za svrhu samo jedno: da sav Božji narod bude sudionik na tom trostrukom Kristovu poslanju i uvijek ostane pod Gospodinovom vlašću, koja nema svoj izvor u moćima ovoga svijeta, nego u nebeskom Ocu te misteriju križa i uskrsnuća. Posvemašnja ali slatka i blaga Gospodinova vlast odgovara čovjekovoj dubini, njegovim najvišim težnjama razuma, volje i srca. Ona ne govori jezikom prisile, nego se očituje u ljubavi i istini.

Novi Petrov nasljednik na rimskoj stolici uzdiže danas žarku, poniznu i pouzdanu molitvu: «O Kriste! Daj da postanem i budem sluga tvoje jedine moći! Služitelj tvoje slatke moći! Služitelj tvoje moći koja ne zna zalaza! Daj da mogu biti sluga! Dapače, sluga tvojih slugu».

Braćo i sestre! Ne bojte se prihvatiti Krista, primiti njegovu moć! Pomozite papi i svima onima koji žele služiti Kristu, i s Kristovom moći služiti čovjeku i cijelom čovječanstvu!

Ne bojte se! Otvorite, dapače rastvorite širom vrata Kristu! Njegovoj spasiteljskoj moći otvorite državne granice, ekonomske i političke sustave, široka područja kulture, civilizacije, razvoja. Ne bojte se! Krist zna «što je u čovjeku». Samo on to zna!

Čovjek tako često danas ne zna što nosi unutra, u dubini svoga duha, svoga srca. On je tako često nesiguran s obzirom na smisao svoga života na ovoj zemlji. Zahvaćen je sumnjom koja se pretvara u razočaranje. Dopustite, dakle – molim vas, pozivam vas ponizno i s pouzdanjem – dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo on ima riječi života, da! života vječnoga. (22. listopada 1978.: A.A.S. 70 [1978], str. 945-947)

D. BONHOEFFER, Zajednički život

»U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći« (Lk 9, 46). Dobro znamo tko započinje tu raspravu u kršćanskim zajednicama. No, možda ne dovoljno ne uočavamo da nijedna kršćanska zajednica ne može nastati, ako se prije ili kasnije u njoj ne pojavi ta rasprava. Čim se ljudi okupe zajedno, odmah počinju promatrati jedni druge, prosuđivati se, svrstavati se po nekom redu. A s time, već na samom početku neke zajednice, započinje strašna, nevidljiva, često nesvjesna borba na život i smrt.

Važno je da jedna kršćanska zajednica znade da se sigurno u nekom njenom zakutku »raspravlja o tome tko je među njima najveći«. To je borba naravnog čovjeka za samoopravdanje. On uviđa da je sâm u sučeljavanju s drugima, u prosuđivanju i kritiziranju bližnjega. Samoopravdanje i kritika uvijek idu zajedno, kao što su vazda sjedinjeni opravdanje po milosti i služenje. Nedvojbeno je da duh samoopravdanja može prevladati jedino duhom milosti, ipak pojedine se misli spremne kritizirati ograničavaju i guše tako da im se nikad ne dopusti da izađu van, osim u ispovijedanju grijeha.

Temeljno pravilo svakog života u zajednici bit će zabraniti pojedincu da govori o bratu u njegovoj odsutnosti. Nije dopušteno govoriti iza leđa, pa ni onda kad se može činiti da su naše riječi dobronamjerne i da su od pomoći, jer, upravo tako zaodjenute, u njih će se uvijek iznova uvlačiti duh mržnje na brata s namjerom da se počini zlo. Tamo gdje se od početka jezik bude tako obuzdavao, svaki će pojedinac učiniti neusporedivo otkriće: prestat će neprestano promatrati drugoga, suditi ga, osuđivati ga, dodjeljivati mu točno određeno mjesto gdje je njime može vladati i time vršiti nasilje nad njime. Pogled će mu se proširiti i gledajući braću, na svoje veliko čuđenje, prepoznat će po prvi puta slavu i veličinu Boga stvoritelja. Bog drugoga stvara na sliku i priliku svoga Sina, Raspetoga: i meni je ta slika bila čudna, nedostojna Boga, prije nego što sam je razumio. (D. BONHOEFFER, La vita comune /Zajednički život/, Brescia 1981⁹).

Duhovna misao

Aktualno

 

SAKRAMENT SVETE POTVRDE 2017.

 Ulje za krizmu

 

BISKUPOVO PISMO KRIZMANICIMA

 

 

TREĆI EUHARISTIJSKI KONGRES

POŽEŠKE BISKUPIJE

 

LOGO - FINAL

 

MOLITVA TREĆEGA EUHARISTIJSKOG KONGRESA

 

Hodočašće u Rim

Najave

Poveznice

caritaslink

Pro vita et familia

k

k