IMG 8763


BISKUPSKI 
ORDINARIJAT

Trg Sv. Trojstva 18,
34000 Požega

tel. 034/290 300

fax. 034/274 295

e-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

katedrala

 

KATEDRALA

SV. TEREZIJE AVILSKE

 

SLIKE KATEDRALE

 

 Virtualno razgledavanje Katedrale

VIRTUALNO RAZGLEDAVANJE KATEDRALE

Razorena crkva u Voćinu

 

RAZORENI CRKVENI OBJEKTI U DOMOVINSKOM RATU NA TLU POŽEŠKE BISKUPIJE

LECTIODIVINA

LECTIO DIVINA

Molitva

DUHOVNI KUTAK

PROSLAVA BLAGDANA SV. LOVRE U POŽEGI

lovro 1Na svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa, 10. kolovoza na otvorenom prostoru ispred Biskupskog doma u Požegi u neposrednoj blizine Svečeve crkve, središnje biskupijsko misno slavlje predvodio je Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački u zajedništvu s mjesnim biskupom Antunom Škvorčevićem i đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem te članovima Stolnog kaptola, četrdesetak svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova i župa grada Požege te drugih dijelova Požeške biskupije. Pozdravljajući na početku slavlja okupljene vjernike i čestitajući im svetkovinu zaštitnika Požeške biskupije, biskup Antun je rekao da nas je danas sv. Lovro okupio u svojoj starodrevnoj crkvi na euharistijsku postaju karitativnih djelatnika u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije. Podsjetio je kako je na poticaj utemeljitelja Požeške biskupije sv. Ivan Pavao II., koji je svojim apostolskim breveom potvrdio sv. Lovru za nebeskog zaštitnika požeške mjesne Crkve, sv. Lovro izabran i za zaštitnika njezina Caritasa. Posebni pozdrav uputio je biskupu Vjekoslavu, zahvalivši mu što je svojim dolaskom u Požegu vjernicima Požeške biskupije posvjedočio ne samo zemljopisnu povezanost, nego i duhovnu blizinu i solidarnost.

lovro 1Pozdravljajući nadbiskupa i metropolita Đuru, rekao je da je njegovo sudjelovanje na ovom slavlju očitavanje zajedništva Đakovačko-osječke crkvene pokrajine na prostorima Slavonije, koje je »zajedništvo Kristovih patnjâ«, kako je u svojoj Poslanici pisao apostol Petar i da je »to zajedništvo još uvijek označeno brojnim neizliječenim ratnim ranama, a pored toga siromaštvom, odlascima mladih ljudi i cijelih obitelji u tuđinu«. Svećenicima i đakonima je poručio da je po njima danas ovdje prisutan mar i žar kojim oni u suradnji sa svojim biskupom nastoje služiti Božjem narodu Požeške biskupije, kao što je sv. Lovro surađivao s Rimskim biskupom. Zahvalio im je što tijekom 20 godina života naše mjesne Crkve u njima nije ponestalo suradničke požrtvovnosti u vršenju pastoralnog poslanja. Zamolio je sv. Lovru da prati, hrabri i pomaže svećenike u našoj Biskupiji koji ovih dana odlaze na nove župe i ondje u novim okolnostima nastavljaju vršiti svoje svećeničko poslanje. lovro 1Pozdravio je nazočne vjeroučitelje, bogoslove i sjemeništarce, predstavnike profesora i učenika katoličkih škola naše Biskupije te njihove »naj-maturante« kojima je čestitam na školskim uspjesima. Poseban pozdrav uputio je svim djelatnicima Biskupijskog caritasa na čelu s novim ravnateljem Ivanom Popićem, tajnicom Ksenijom Mikulčić i suradnicima, kao i caritasovim volonterima iz različitih župa naše Biskupije te im svima zahvalio za ono što nastojite činiti u prilog najmanje braće. Izraze dobrodošlice uputio je djelatnicima caritasove kuhinje u Požegi koji svakodnevno opskrbljuju kruhom i mlijekom te toplim objedom gotovo stotinjak bolesnih, siromašnih i osamljenih ljudi, pružajući im tako utjehu i ohrabrenje. Pozdravio je i predstavnike učenika i studenata koji su tijekom prošle školske godine primali stipendije od Zaklade Požeške biskupije, i izrazio nadu da će ih postignuti uspjesi u prošlogodišnjem školskom radu preporučiti i za stipendije u sljedećoj školskoj godini, za koje se danas otvara natječaj. Zahvalio je mladima koji su sinoćnjim bdijenjem u crkvi sv. Lovre stvorili duhovno raspoloženje za današnje slavlje. Zamolio je sv. Lovru da svima pomogne da budu jači od svih životnih nevolja te poput njega ostanu pobjednici u Isusu Kristu.

lovro 1U svom pozdravu biskup Vjekoslav je zahvalio biskupu Antunu na pozivu da danas ovdje s vjernicima Požeške biskupije podijeli radost proslave svetkovine njihova zaštitnika sv. Lovre. Poželio je da ono bude slavlje vjere, naglasivši da je sv. Lovro iz vjere živio i crpio snagu za svoje služenje sve do prolijevanja krvi. Podsjetio je nazočne da je i njih oko Kristova oltara sabrala upravo njihova vjera u Krista uskrsloga, koji je za nas i za naše spasenje krv svoju prolio. Pozvao ih je da u ovom slavlju budu molitelji za Crkvu, za djecu i mlade, bolesne i nemoćne, stare i napuštene te za sve one koji svojim životom i požrtvovnošću poput sv. Lovre pridonose da u svijet uđe dobro, istina i plemenitost.
lovro 1U homiliji je biskup Vjekoslav progovorio o sv. Lovri kao mladom čovjeka koji je u davnom 3. stoljeću, gradeći planove za svoju budućnost, upoznao Krista i u njemu prepoznao nadu i ostvarenje svojega života. Rekao je da nam primjer života sv. Lovre i Božja riječ naviještena danas na njegovu svetkovinu govore što je to mučeništvo i što je zapravo kršćaninov život te nas pozivaju da u tom svjetlu i mi promislimo o svom vlastitom životu. Podsjetio je da je služenje (diakonía) koje je u Crkvi vršio đakon Lovro od samog početka bilo služenje Božjoj riječi i ljudima koji su u potrebi, kao i na činjenicu da su Crkvi za vršenje te službe bila potrebna i određena materijalna dobra. lovro 1Podsjetio je također i na činjenicu da je đakon Lovro svoju službu vršio u vrijeme kad je rimski car Valerijan, progonio Crkvu iz dva glava razloga, a to su pohlepa i bezbožnost. Vlastodršci u Rimskom carstvu su progonili Crkvu, želeći joj s jedne strane oteti ono što je posjedovala, a s druge strane njezine članove udaljiti od Krista i izbrisati sve ono što je Bog u njih usadio, odnosno lišiti je njezinih i materijalnih i duhovnih dobara. Ustvrdio je da nam povijest svjedoči kako su svi diktatori, koji su tijekom povijesti htjeli zauzeti Božje mjesto, bili vođeni pohlepom i bezbožnošću, odnosno neprijateljstvom prema istini koju je Bog objavio o sebi i o nama ljudima, i koja jedina može ispuniti čovjeka te ga uzdići na njegovo pravo dostojanstvo. Povijest nam također potvrđuje, nastavio je biskup Vjekoslav, da pohlepa i bezbožnost čovjeka vode u propast i lišavaju ga vječnoga života. Kao primjer naveo je ono što se događalo po završetku Drugoga svjetskog rata, kad su komunistički vlastodršci, želeći u Hrvatskoj zauzeti Božje mjesto, Crkvi oduzimali imovinu i u sva područja javnog života silom nametali bezbožni ateizam, a činili su to zato jer su znali da se s bezbožnim ljudima može lako upravljati i manipulirati.
lovro 1Đakon Lovro, poput braća Makabejaca iz prvog čitanja i tolikih drugih mučenika, nije se prestrašio pred vlastodršcima koji su ga progonili i mučili vatrom, već je svojoj mučeničkoj smrti pristupio s humorom, jer je žar vjere za Isusa Krista u njemu bio jači od svih muka. On je vjerovao Isusovoj riječi o pšeničnom zrnu koje umirući daje rod, i bio je uvjeren da će, ako svoj život položi za Krista, i on uroditi obilnim rodom za život vječni. Naglasivši kako je mučenička smrt đakona Lovre mnogim ljudima bila poticaj da postanu kršćani, tako da se s pravom moglo reći da je »krv mučenika sjeme novih kršćana«, biskup Vjekoslav je pozvao nazočne da život i smrt sv. Lovre i njima bude poticaj da ne budu pohlepni i bezbožni, nego ljudi koji će imati »svega dovoljno za sebe i izobilno za svako dobro djelo«, kako veli sv. Pavao u današnjem drugom čitanju. Ustvrdivši da pohlepni i bezbožni čovjek nikad neće imati dovoljno materijalnih dobara i da će se uvijek izgovarati da ne može drugima pomagati , zato što odbacuje Boga koji mu jedini može dati sposobnost da procijeni koliko je njemu dovoljno, a koliko može i treba dati drugima, biskup Vjekoslav je pojasnio kako čovjek koji ne vjeruje u Boga nema nikakvog razloga da bude darežljiv prema svojim bližnjima. Lovrina motivacija da čini dobro je bio Bog, a to bi trebala biti motivacija i svakog kršćanina, a osobito karitativnog djelatnika, zaključio je biskup Vjekoslav, ustvrdivši da živimo u vremenu koje traži svjedoke, i tražit će ih sve više, jer svjedočanstvo budi nasljedovanje. Završavajući homiliju pozvao je nazočne, osobito mlade, da budu nasljedovatelji Krista Gospodina, sv. Lovre i drugih mučenika, da vjeruju kako ovdje u Hrvatskoj imaju mogućnost steći materijalna dobra, koja ne samo da će biti dovoljna za njih, nego će od njih moći davati onima koji su u potrebi.
lovro 1Za prikazne darove karitativni djelatnici iz različitih dijelova Požeške biskupije prinijeli su dobra koja će biti podijeljena siromasima.
Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je zahvalio sv. Lovri što svojim primjerom i zagovorom karitasove volontere potiče na žrtvu prema onima koji su siromašni i potrebni te stalno smišljaju kako u stanja ljudske nemoći unositi Isusovu blizinu. Zahvalio je biskupu Vjekoslavu što je kao svećenik i biskup podijelio s nama u Požegi ono što nosi u svom srcu tako obnovio i učvrstio zajedništvo između Požeške i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Zahvalio je i nadbiskupu Đuri što je – unatoč svojim velikim obvezama – sudjelovao na slavlju u Požegi i posvjedočio svoju pažnju prema susjednoj mjesnoj Crkvi. Biskup Vjekoslav je zahvalio biskupu Antunu za poziv da danas predsjeda ovim slavljem, posebno pak vjernicima koji su bili odjeveni u narodne nošnje, a onima koji su na krštenju dobili ime po sv. Lovri čestitao je imendan te na sve nazočne zazvao je Božji blagoslov.
lovro 1Nakon svete mise u Dvorani svete Terezije Avilske održan je prigodni program za karitasove volontere i korisnike caritasovih usluga. Biskupe, svećenike i sve nazočne na početku je pozdravio Ivan Popić, ravnatelj Caritasa Požeške biskupije. Potom je progovorio biskup Antun, koji je čestitao djelatnicima i volonterima Caritasa svetkovinu njihova svetog zaštitnika, zahvalio za njihovo dragocjeno služenje Isusu Kristu u najmanjoj braći, istaknuo određenu nepotpunost euharistijskog otajstva kad se ono ne konkretizira u svakodnevnom životu za druge te ih je ohrabrio na još zauzetije djelovanje i suradnju na karitativnom području. Zatim je Ivana Miličić, studentica prve godine Glazbene akademije u Zagrebu izrazila svoju zahvalnost Požeškoj biskupiji za stipendiju koje od nje prima sviranjem na violini Canzonette Dore Pejačević. Vjeroučitelj Mirko Čičak i diplomirana studentica medicine Marija Berić, nekoć i sami stipendijanti Biskupijske zaklade, zahvalili su biskupu Antunu za pruženu materijalnu pomoć njima i njihovim obiteljima, te posvjedočili koliko im je biskupijska stipendija značila ne samo u materijalnom, nego i u duhovnom smislu izgradnje u zrele kršćanske osobe te su potaknuli sadašnje stipendijante na marljiv rad i na pomaganje drugima. lovro 1Biskup Antun je zatim uručio naj-maturantima katoličkih gimnazija u Požegi i Virovitici nagradu za posvjedočenu marljivost i uspjeh te otvorio natječaj za učeničke i studentske stipendije u školskoj godini 2017./2018. Slijedio je film o dvadesetogodišnjem djelovanju Caritasa Požeške biskupije koji je izradio Marijan Pavelić. Tajnica Biskupijskog caritasa, Ksenija Mukulčić izvijestila je o karitativnim projektima koji su ostvareni minule godine, a Ljilja Marić, volonterka caritasa župe Kaptol prikazala je njihov karitativni projekt. Sav program je vodio Miroslav Paulić, profesor hrvatskog jezika i književnosti u Katoličkoj gimnaziji s pravom javnosti u Požegi a mladi požeški glazbenici pod ravnanjem Josipa Prajza svojim pjevanjem i sviranjem pridonijeli su ljepoti volonterskog susreta. Svi nazočni stipedijanti Požeške biskupije predali su vodstvu Zaklade izvještaj o svojim uspjesima u minuloj školskoj godini. Volonteri su potom sudjelovali na domjenku gdje su imali prigodu izmijeniti iskustva o svom karitativnom radu.

Duhovna misao

Hodočašće u Rim

Najave

Poveznice

caritaslink

Pro vita et familia

k

k