IMG 8763


BISKUPSKI 
ORDINARIJAT

Trg Sv. Trojstva 18,
34000 Požega

tel. 034/290 300

fax. 034/274 295

e-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

katedrala

 

KATEDRALA

SV. TEREZIJE AVILSKE

 

SLIKE KATEDRALE

 

 Virtualno razgledavanje Katedrale

VIRTUALNO RAZGLEDAVANJE KATEDRALE

Razorena crkva u Voćinu

 

RAZORENI CRKVENI OBJEKTI U DOMOVINSKOM RATU NA TLU POŽEŠKE BISKUPIJE

LECTIODIVINA

LECTIO DIVINA

Molitva

DUHOVNI KUTAK

HODOČAŠĆE VJERNIKA POŽEŠKE BISKUPIJE U RIM

Rim - zajednička JeronimOd 29. travnja do 3. svibnja 2017. više od 360 vjernika Požeške biskupije, predvođeni biskupom Antunom Škvorčevićem i petnaestak svećenicima, hodočastili su u Rim prigodom 20. obljetnice utemeljenja svoje mjesne Crkve. Među hodočasnicima bilo je šezdesetak maturanata Katoličke gimnazije u Požegi i Katoličke klasične gimnazije u Virovitici koji su se na taj način spomenuli desete obljetnice osnutka svojih škola. Na putu prema Rimu, hodočasnici su se 29. travnja svratili u Asiz i ondje u bazilici sv. Franje Asiškog slavili svetu misu. Pozdravljajući hodočasnike na početku misnog slavlja biskup Antun je rekao kako je sv. Franjo ovdje živio takvu osjetljivost za Isusa da se s njime sjedinio sve do tjelesnih rana, naglasivši da mu je uskrsli Gospodin bio osoba u koju je vjerovao i s kojom je živio. Podsjetivši ih da se nalaze na biskupijskom hodočašću o 20. obljetnici svoje Biskupije i u pripravi za Treći euharistijski kongres, potaknuo ih je neka zamole sv. Franju da im pomogne biti više Isusovima, jer je uskrsli Gospodin i naša jedina nada, kako kaže naše kongresno geslo.

Rim 11U homiliji se biskup osvrnuo na trenutačne poteškoće oko prelaska hrvatsko-slovenske granice, podsjetivši hodočasnike da granice nisu tek stvarnost oko nas i izvan nas, nego su one u nama, i da je važno danas zapitati se kako prijeći onu granicu koja se zove smrt. Usporedivši hodočasnike s učenicima koji u današnjem evanđeoskom ulomku uz Isusovu pomoć lađicom po uzburkanom moru uspijevaju prijeći na drugu obalu, ustvrdio je kako mi u svojim srcima osjećamo da smo stvoreni za drugu obalu postojanja kamo nam valja stići. Spomenuvši da je sv. Franjo shvatio kako se na tu obalu ne može prispjeti kao trgovac, vitez, ili neki drugi društveni djelatnik nego da njegovu lađicu po uzburkanom moru ovozemaljskog života preko smrtne granice na obalu vječnog života može dovesti jedino Isus Krist, Put, Istina i Život, pobjednik nad smrću, te se oduševio njime kao svojim najvećim dobrom, sve napustio da bi mogao biti potpuno slobodan za njega, svoju sudbinu i smisao ostvarivao u njemu. Biskup je pozvao nazočne vjernike da se ispitaju što je njima najvažnije u životu, da se na ovom hodočašću poput sv. Franje ražare u svojoj vjeri i opredjeljenju za njega kao jedinu svoju nadu i smisao života
Na temelju naviještenog ulomka iz Djela Apostolskih o izboru sedmorice muževa na dobru glasu i punih Duha Svetoga kojima je zadaća brinuti se za kršćanske udovice grčkog podrijetla i druge siromahe, kako bi se dvanaestorica mogla posvetiti prvotnoj zadaći naviještanju Božje riječi i molitvi, biskup je protumačio kako se sv. Franjo u svojoj poniznosti opredijelio biti đakon i nije bio zaređen za svećenika. On je toliko cijenio svećenike da je jednom prigodom ustvrdio, kad bi susreo anđela i svećenika, najprije bi pozdravio svećenika, jer je on služitelj Isusa Krista, utjelovljenje Božje Riječi po kojoj je sve stvoreno i po čijoj smrti na križu je pobijeđena smrt i spašen svijet. Završavajući homiliju biskup je zamolio sv. Franju da pomogne požeškim hodočasnicima te budu oduševljeniji za Isusa Krista, i da ga svjedoče drugima kao svoju životnu radost i smisao, sadašnjost i budućnost.
Rim 2Na svršetku misnog slavlja biskup je kazao da se na ovakvim mjestima osjećamo lijepo zato što na njima po svetim otajstvima postajemo dionicima stvarnosti u koje nas uvodi Isus Krist snagom svoga Duha, kao i zato što su ovdje prisutne duše ispunjene Bogom poput Franjine i svih onih koji su stoljećima ovamo hodočastili te ostavili svoj duhovni trag, među koje se sada uključuju i hodočasnici Požeške biskupije. Pozvao ih je da duhovnu ispunjenost ponesu sa sobom u Rim, napose na sutrašnju svetu misu u bazilici Svetog Petra, a potom u svoju Biskupiju i obitelj.
Sutradan, u nedjelju, 30. travnja požeški hodočasnici su se okupili u bazilici Svetog Petra gdje je biskup Antun na oltaru Katedre sv. Petra predvodio svečano euharistijsko slavlje zahvalnosti Bogu, sv. Petru i njegovu nasljedniku sv. Ivanu Pavlu II., utemeljitelju Požeške biskupije za njezinu uspostavu i 20-godišnje djelovanje. Pozdravljajući na početku misnog slavlja svećenike i đakone, vjernike Požeške biskupije, osobito maturante Katoličke gimnazije iz Požege i Virovitice, te skupinu studenata sa Sveučilišta u Zadru, biskup Antun ih je podsjetio da je ova bazilika izgrađena nad grobom sv. Petra, onoga apostola kojega je Krist prozvao stijenom na kojoj će sagraditi svoju Crkvu, i svjedoka vjere u uskrslog Krista, pobjednika nad smrću. Podsjetio ih je također da je papa Ivan VIII. ovdje na grobu sv. Petra na svetkovinu Uzašašća Gospodinova 879. godine blagoslovio kneza Branimira i hrvatski narod, nazvavši ga narodom sv. Petra. Pored toga rekao je da je ovdje o 1100. obljetnici toga događaja 1979. godine papa Ivan Pavao II. upravo na današnji dan kao nekoć Ivan VIII. uzdigao svoje ruke da bi blagoslovio hrvatski narod, i tada je prvi puta u povijesti jedan papa slavio misu na hrvatskom jeziku, naglasivši da je taj snažni događaj duboko upisan u našu povijest.

Rim 6Dodao je kako je taj isti papa Ivan Pavao II. na svoj način uzdigao svoje očinske, apostolske ruke i blagoslovio nas posebnim blagoslovom kad je 1997. godine utemeljio našu Biskupiju, pozvavši nazočne da Bogu i sv. Ivanu Pavlu II. zahvale za dar mjesne Crkve. Na početku homilije biskup je na talijanskom jeziku pozdravio nazočne hodočasnike toga jezika, izrazivši radost što su se pridružili hrvatskim hodočasnicima i tako očituju jedinstvo Crkve u različitosti naroda i kultura. Prisjetio se kako je kao župni vikar u župi sv. Josipa na Trešnjevci u Zagrebu prvi puta čuo od mladih, kad su se upoznali kao mladić i djevojka, da su počeli hodati zajedno ili da su prohodali. Kazao je kako je to hodanje zajedno najčešće završilo njihovim međusobnim dubljim upoznavanjem, povezivanjem u ljubavi i bračnim zajedništvom u kojem i danas žive, da je ono obogaćeno potomstvom postalo obitelju koja napose snažno živi svoju povezanost za obiteljskim stolom, gdje se ostvaruje njihova međusobna blizina. Povezujući to iskustvo s evanđeoskim ulomkom o Isusovu hodu s dvojicom učenika na putu u Emaus, biskup je ustvrdio kako je Gospodin tijekom svoga javnog djelovanja hodao sa svojim učenicima putovima Palestine da bi s njima ušao u jedno drugačije i dublje zajedništvo negoli je bračno, nastojeći ih uputiti u istinu Božju o njima samima i učiniti ih dionicima božanskog života. Rekao je kako su njegovi učenici pritom razmišljali na ljudski način te ih je on često puta morao prekoravati, pa i samom Petru uputiti tvrde riječi: »Nosi se od mene, Sotono, jer ne misliš po Božju, nego misliš po ljudsku«, kad ga je Petar htio poštedjeti muke i smrti kojom će spasiti svijet. I toga Petra čujemo danas u prvom čitanju kako na blagdan Pedesetnice progovara kao novi Petar, nakon što je s uskrslim Isusom prohodao četrdeset dana, i zajedno s ostalim učenicima kroz to vrijeme stekao - ne neko akademsko, teoretsko znanje - nego konkretno iskustvo da je Isus živ, i da ih on kao pobjednik nad smrću snagom i darom Duha Svetoga okuplja oko euharistijskog stola u zajedništvo svoga tijela i krvi, u novu obitelj, Crkvu. 

Rim 7Naglasivši da je naš hrvatski narod već trinaest stoljeća dionik tog zajedništva s uskrslim Isusom Kristom u njegovoj Katoličkoj Crkvi, biskup je rekao kako danas zajedno sa svima nazočnima želi zahvaliti Bogu što je po služenju Petrovih nasljednika do hrvatskog naroda prispjelo apostolsko svjedočanstvo o Isusu Kristu živom i pobjedniku nad smrću. Rekao je kako je prije dvadeset godina papa Ivan Pavao II. odlučio da se to apostolsko svjedočanstvo ostvaruje u Hrvatskoj po jednoj novoj crkvenoj zajednici, Požeškoj biskupiji, kojoj je euharistija središte i izvor svega života. Pozvao je hodočasnike na zahvalnost za one blagoslove koje je hrvatski narod tijekom trinaest stoljeća primao od nasljednika sv. Petra, te na poseban način zahvale za dvadesetogodišnje zajedništvo naše Požeške mjesne Crkve, koja će Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom, 24. rujna ove godine u Požegi posvjedočiti kako poput učenika u Emausu hodi s Uskrslim koji joj tumači istinu Božju o čovjeku i u lomljenju kruha otvara oči za njegovu blizinu po kojoj se ostvaruje punina života.
Potaknut ulomkom iz Prve Petrove poslanice, naviješten u drugom čitanju, u kojem apostol Petar kaže da je Isusova krv cijena našeg izbavljenja iz ralja smrti, i da po njegovoj krvi živimo dostojanstvo Božjih sinova i kćeri koje smo u krštenju postigli, i tu svoju oslobođenost od smrti svjedočimo, biskup je uputio molitvu sv. Petru da pomogne hodočasnicima kako bi poput njega svjedočili tko su postali u Isusu Kristu. »Našoj hrvatskoj domovini ništa drugo nije toliko potrebno, koliko svjedočenje Isusove pobjede nad smrću, i to ne riječima, teoretski, nego konkretnim načinom života«. Završavajući homiliju rekao je da nas ova velebna bazilika izgrađena nad Petrovim grobom podsjeća da je Isus svoju Crkvu izgradio na Petru - »Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju« - i da nam na svoj način svjedoči kako je Crkva živi organizam u koji je svatko od nas po krštenju ugrađen kao dragocjeni živi kamen. »Budimo živo kamenje, ugrađeni u zdanje naše Požeške mjesne Crkve i neka ona u daljnjim godinama svoga života bude zaista vidljivi znak Isusa Krista i njegove Crkve izgrađene na Petru-Stijeni«, rekao je biskup. Poželio je nazočnima da bude blagoslovljeno sve ono što će zagovorom sv. Petra i sv. Ivana Pavla II. na ovom hodočašću ući u njihova srca kao dragocjena baština u kojoj naš hrvatski narod živi već četrnaesto stoljeće.
Nakon pričesti hodočasnici su pjevanjem himna »Tebe Boga hvalimo« zahvalili Bogu za dvadeset godina postojanja svoje Biskupije. Zaželjevši da apostolski prvak, sv. Petar i njegov nasljednik sv. Ivan Pavao II., naš utemeljitelj, svojim zagovorom prate svakog pojedinog hodočasnika i cijelu Požešku biskupiju, zazvao je na njih Božji blagoslov. Nakon misnog slavlja svi su se požeški hodočasnici uputili na grob sv. Ivana Pavla II. i ondje se pomolili.
Rim 13Trećega dana hodočašća, 1. svibnja hodočasnici su se okupili u Bazilici Svete Marije Velike na euharistijsko slavlje koje je na glavnom papinskom oltaru zajedno sa svećenicima predvodio biskup Antun. Pozdravljajući nazočne, podsjetio ih je da se nalaze u jednoj od četiri rimskih patrijarhalnih bazilika, koja je izgrađena nakon što je Efeški sabor 431. godine proglasio Blaženu Djevicu Mariju Bogorodicom. Pozvao ih je da svoje hrvatsko marijansko srce sjedine s tolikima koji su kroz stoljeća hodočastili u ovu crkvu, među njima i bl. Alojzije Stepinac koji je u ovoj bazilici slavio svoju mladu misu. Kazao je da se ovim marijanskim slavljem sjedinjujemo sa svima onima u našoj domovini, napose u Požeškoj biskupiji koji se počinju okupljati na svibanjske pobožnosti.
U homiliji biskup je potaknuo nazočne da na ovom svetom mjestu u sebi probude raspoloženje divljenja i zahvalnosti Bogu što je smislio takvo biće kao što je čovjek, da se dive Božjem naumu po kojem je njegov Sin odvijeka, Druga Božanska Osoba, postao čovjekom za spasenje svijeta, i za suradnicu u ostvarenju toga nauma pozvao jednostavnu, ali vjernu Mariju iz Nazareta. Polazeći od naviještenog evanđeoskog ulomka u kojem Isus pokreće raspravu o kruhu, biskup je kazao kako ljudi redovito predstavljaju tko su po onome što su školom postigli, što rade ili tko su na društvenoj ljestvici postigli. Istaknuo je kako Isus za sebe veli „Ja sam kruh života“ i da je time ustvrdio tko on jest u najdubljoj stvarnosti svoga bića. Biskup je spomenuo kako je „krušnost“ način Isusova života i kako on našu smrtnu sudbinu preobraća u život po onome što on jest u sebi samome: ljubav koja se poput kruha troši i polaže za druge te na taj način sjedinjuje s drugima poput kruha koji se stapa s nama u jedno kad ga blagujemo. Kazao je da je Isus svoju „krušnost“ očitovao dokraja na križu, kad je sebe dao za nas, te nam se trajno daruje u euharistijskom kruhu i hrani svojom ljubavlju, kojom pobjeđuje smrt.
Rim 12Rekao je da je uvjeren kako sudionici ovog hodočašća osjećaju svu dramu našeg postojanja, i da se s pravom brinu kako si priskrbiti kruh svagdanji u svojoj hrvatskoj domovini, izrazivši nadu da će se u njoj pokrenuti takav gospodarski sustav koji će svima osigurati dostajan život. Pozvao je hodočasnike da na početku Marijina mjeseca svibnju, osjetljiva srca za Boga obnove vjernost Isusu Kristu, kako bi Sin Marijin, pobjednik nad smrću, bio njihova snaga i njihova jedina nada, kako kličemo u geslu našega Trećeg biskupijskog euharistijskog kongresa. Ustvrdio je, kad god blagujemo euharistijski kruh, postajemo dionici one Isusove ljubavi na križu, snage kojom je pobijedio smrt, primamo lijek besmrtnosti, kako su govorili drevni crkveni oci. Zaželio je nazočnima da im ovo hodočašće bude važna točka u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres, koja im pomaže potpunije razumjeti tko su oni u Isusu Kristu po svom sudjelovanju u svetoj misi. Zahvalio je Isusovoj Majci za njezinu dobrotu i majčinsku ljubav te zamolio da po njezinu zagovoru ostanemo vjerni njoj i njezinom Sinu Isusu Kristu, jedinom spasitelju čovjeka.
Na svršetku misnog slavlja povjerio je Isusovoj Majci da prati hodočasnike u svim njihovim životnim poteškoćama.
Rim 15Četvrtog dana hodočašća, 2. svibnja, misno slavlje predvodio je biskup Antun u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima. Prethodno je vicerektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima Marko Đurin upoznao hodočasnike s poviješću Zavoda i crkve. Rektor Zavoda Bože Radoš na početku slavlja pozdravio je biskupa, svećenike i sve hodočasnike te im čestitao 20. obljetnicu utemeljenja njihove Biskupije. Rekao je, otkad je on rektor, crkva sv. Jeronima nije bila ovako ispunjena. Spomenuo je prvog rektora Zavoda dr. Josipa Pazmana, rodom iz Pakraca s područja Požeške biskupije i pozvao nazočne da večeras u svoje molitve uključe i njega i svećenike koji se nalaze u Zavodu, među kojima su i dvojica iz Požeške biskupije. Zahvalivši rektoru na riječima dobrodošlice, biskup Antun je rekao da mu je drago što je crkva sv. Jeronima večeras ispunjena, ne samo brojem hodočasnika iz Požeške biskupije, nego još više vjerom, nadom i ljubavlju koje su donijeli u svojim srcima. Podsjetivši ih da se nalaze u crkvi sv. Jeronima gdje je od 15. stoljeća do danas naš čovjek hrvatskom dušom iskazivao poštovanje nasljednicima sv. Petra, i svjedočio kako Isusa Krista prihvaća kao svoj smisao i svoju sudbinu, rekao je hodočasnicima da su se oni večeras uključili u dugu povijest hrvatske vjernosti u ovom svetom gradu, i posvjedočili kako i današnji hrvatski, slavonski, požeški čovjek poštuje Svetog Oca, voli Isusa Krista u njegovoj Crkvi. Pozvao je nazočne da Isusu Kristu povjere Požešku biskupiju, naše obitelji, osobito mlade, koje ovdje predstavljaju maturanti katoličkih gimnazija iz Požege i Virovitice, koje ove godine slave desetu obljetnicu svoga postojanja.
U homiliji je biskup rekao da je sretna okolnost što spomendan sv. Atanazija, biskupa i crkvenog naučitelja, jednoga od velikih učitelja istočne Crkve, borca za Isusovo božanstvo danas slavimo u crkvi sv. Jeronima, jednoga od velikih učitelja zapadne Crkve, koji je osobito bio očaran Božjom riječju, i volio isticati da je Dalmatinac te je to bio jedan od razloga što je izabran za zaštitnika hrvatske zajednice u Rimu.
Rim 3Tumačeći evanđeoski ulomak u kojem Isus za sebe kaže da je kruh, biskup je ustvrdio da kruh ima smisla samo ako ga netko blaguje, i blagujući ga potroši te se na taj način on pretvori u život i postane dio onoga koji ga blaguje. Naglasivši da je Isus želio biti kruh kako bi se mogao stopiti, poistovjetiti s nama ljudima, prebivati u nama, i biti naša životna snaga, položiti se za nas do kraja, do u smrt, rekao je da je Isus Krist pobijedio smrt upravo tim putem »krušnosti«, i da je ta »krušnost« razlog zbog kojeg je odredio da u svetoj misi na oltar donosimo kruh koji će snagom Duha Svetoga po njegovim riječima s Posljednje večere postati njegovo tijelo za nas, naša moć kojom postajemo pobjednici nad prolaznošću i smrću. Ustvrdio je da je to razlog zašto 20. obljetnicu naše Biskupije želimo proslaviti Euharistijskim kongresom. Poželio je hodočasnicima da iz Rima donesu u svoje župe i u svoje obitelji tu istinu o nama, pozvavši ih da sudjeluju u proslavi Trećega biskupijskoga euharistijskog kongresa, a da u njegovoj pripravi nastoje poticati one koji su hladni na Isusovo euharistijsko otajstvo te se u svetoj misi približe Isusu Kristu a u svetoj pričesti postanu dionicima njegove pobjede nad smrću.
Osvrnuvši se na prvo čitanje koje govori o mučeničkoj smrti đakona Stjepana, ustvrdio je da je on svoj život položio iz ljubavi za Isusa Krista. »Gdje god progovori žrtva ljubavi, tu pobjeđuje život, događa se dubina našeg postojanja. U lagodnom, laganom i ugodnom, nema života. To je površina, na kojoj se i svaka biljka začas osuši«, rekao je biskup. Naglasio je da nas je Isus Krist svojom žrtvom ljubavi zasadio u ono duboko tlo iz kojega raste život vječni.

Rim 5Podsjetio je hodočasnike da ih je već u Asizu suočio s pitanjem što ih najviše oduševljava u životu, i pozvao da se po primjeru tolikih svetaca ovdje u Rimu oduševe Isusom Kristom, Božjim Sinom, pobjednikom nad smrću i jedinim spasiteljem čovjeka. Podsjetio ih je također da su ovih dana išli tragom kršćanskih mučenika, od sv. Petra i Pavla do tolikih drugih, koji su bili progonjeni zato što smisao svog života nisu pronalazili u onome što je odredila ondašnja kultura i način života, nego u Isusu Kristu, spremni iz ljubavi i život položiti za njega. Rim, snažan u graditeljstvu, moćan vojno i gospodarski, u filozofiji i književnosti, urušio se sam u sebi prvenstveno zbog gubitka moralnih vrijednosti, a pobijedili su kršćani koji su bili vjerni Isusu Kristu i živjeli čestito.
Naglasio je kako postoji velika razlika između kršćanskih mučenika u čijem umiranju nema ni traga mržnje, od terorista samoubojica u čijem je umiranju prisutna mržnja koja razara i njih i druge. »Onaj koji je vjeran Bogu i pošteno živi, jači je od onih koji iznutra u svojim tvrdokornim srcima kipe zlom i mržnjom«, ustvrdio je biskup. Upozorio je, ako u Hrvatskoj ponestane ljudi čija će srca biti otvorena za prisutnost Duha Svetoga, koji svojim svjetlom prosvjetljuje i pokreće ljude spremne živjeti za drugoga, Hrvatska neće imati budućnosti. To smo istaknuli i našim geslom 20. obljetnice naše Biskupije i Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa: »Krist danas i uvijeke, naša nada, Aleluja«, kazao je biskup. Ako je Isus Krist pobijedio po malobrojnim ljudima ovdje u Rimu kad ih je progonio moćni rimski imperij, onda će pobijediti i danas u nama i među nama, ako ga prihvatimo kao svoju snagu, nadahnuće, sudbinu i smisao. Završavajući homiliju, pozvao je hodočasnike, osobito gimnazijalce, da na ovom hodočašću još jednom iskreno provjere što očekuju od sebe, svojih obitelji i od svog života te ne budu ljudi polovičnih, nego cjelovitih opredjeljenja za Boga i čovjeka, za vrijednosti Evanđelja.

145226 03052017Zamolio je sv. Jeronima, kao što je svojim zagovorom pomogao mnogim Hrvatima od 15. stoljeća do danas da snažnije i cjelovitije budu Božji, tako pomogne i nama iz mlade Požeške biskupije.
Na koncu misnog slavlja biskup je svim hodočasnicima zahvalio za sudjelovanje na ovom hodočašću i zaželio im nakon sutrašnje audijencije s papom Franjom sretan povratak u Domovinu. Zahvalio je rektoru Zavoda sv. Jeronima na gostoprimstvu i pozvao nazočne na molitvu za naše svećenike i bogoslove, osobito za šestoricu bogoslova koji su na hodočašću i nalaze se u godini provjere pred đakonsko ređenje. Slavlje u crkvi sv. Jeronima kao i sva druga na hodočašću bila su izvanredno snažno iskustvo i zbog toga što je pjevački zbor, predvođen orguljašem Marijom Večerićem pomogao sudionicima hodočašća da se i oni po pjesmi uzdignu do dublje razine otajstva koje su slavili.
Rim - zajednička na Trgu sv. PetraU srijedu, 3. svibnja požeški hodočasnici na čelu s biskupom Antunom bili nazočili su na Trgu sv. Petra audijenciji s papom Franjom. Posebno su se obradovali što je njihova prisutnost bila najavljena na hrvatskom jeziku. Sveti Otac ih je pozdravio sljedećim riječima: "Od srca pozdravljam hrvatske hodočasnike, a osobito svećenike, nastavnike, sjemeništarce i maturante katoličkih gimnazija iz Požeške biskupije, zajedno s njihovim biskupom Antunom Škvorčevićem, koji su došli na grob Apostola Petra kako bi potvrdili vlastitu vjeru u prigodi dvadesete obljetnice osnutka Biskupije. Dragi prijatelji, u uskrsnoj radosti zahvalite Gospodinu za sve darove koje vam daje te u kršćanskoj nadi hodite hrabro naprijed, odgovarajući svakodnevno na Isusov poziv da ga slijedite kao njegovi učenici. Na tome putu neka vas prati nebeski zagovor Blažene Djevice Marije i Svetoga Ivana Pavla II., koji je i osnovao vašu Biskupiju. Obećavam vam svoju duhovnu blizinu te udjeljujem vama i vašim obiteljima apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!"

Duhovna misao

Aktualno

 

SAKRAMENT SVETE POTVRDE 2017.

 Ulje za krizmu

 

BISKUPOVO PISMO KRIZMANICIMA

 

 

TREĆI EUHARISTIJSKI KONGRES

POŽEŠKE BISKUPIJE

 

LOGO - FINAL

 

MOLITVA TREĆEGA EUHARISTIJSKOG KONGRESA

 

Hodočašće u Rim

Najave

Poveznice

caritaslink

Pro vita et familia

k

k